← Sve reference

Umetnost u tehničkom društvu

Ivica Kuzmanović · 8. mart 2026.

Estetizacija situacije, u bilo kojoj formi – ono što danas tehničko sredstvo koje nazivamo VI može da uradi – nema veze sa umetnošću kao što ni estetizovani doživljaj čoveka i dalje nije umetnost. I jedno i drugo je samo veština (tehne) bez nesaznatljive suštine (poezisa) i samim tim, kao i svaka forma bez suštine, samo je konstrukt, koji, doduše, može da ima vrednost, ali samo u „tehničkom" društvu a ne ontološku i vanvremensku. Kada se prevaziđe konstrukt i kroz čovekovu tehniku se izobrazi duh, u zavisnosti od suštine tog duha, izobražava se živo ili neživo delo.

Samo kada je delo u slavu i službu Života, delo biva rođeno živo i u stanju je da porađa beskonačno mnogo dela. Tek tada je delo umetničko delo. U drugom slučaju, kada je nadahnuto zloduhom rođeno delo je u službi smrti, dakle zla i nije rađajuće već uništavajuće. Kao što je čovek rođen samo ako je živorođen, tako je i delo umetničko delo samo ako je izobraženo, odnosno živo. Dakle mora biti iz izvora Dobra, iz izvora Života. Što dalje vodi do toga da je delo zaista umetničko delo tek kada je nadahnuto Svetim Duhom, odnosno da je istinska umetnost samoinstrumentalizacija sopstvene veštine Svetom Duhu. Naravno, zabuna sa pojmovima odlika je naše civilizacije.

Izjednačavanje konstrukta i umetničkog dela, nebitija i bitija, onog što nije i onog što jeste, ta relativizacija, ključna je strategija zla. Dualizam i prepuštanje magijskom mišljenju i delovanju prožima naše živote do te mere da sredstava koja koristimo potpuno obuzimaju naše postojanje i gotovo da nas podčinjavaju sebi. Naravno, stvari ne mogu da vladaju nad bitijima već se bitija (mi) dobrovoljno, magijskim činom, odričemo slobode i stavljamo u službu zloduha koji je u prirodi sredstava koje je izrodio zarad manipulacije i širenja sopstvenog ništavila, baš onako kao to radi bilo koji virus u prirodi.

Dakle, ako je umetnost istinska ona je prokažena u svetu magije i privida. Ona je zatrpana naslagama laži i kobajagosti te stoga ne treba očekivati da „blagodeti" tehničkih sredstava budu u njenoj službi.

Zato je danas važno, možda važnije nego ikad ranije, da „ispitujemo duhove" i da razlikujemo istinu od laži, dobro od zla, lepo od ružnog a to je izuzetno zgodno vežbati kroz posmatranje čovekovog stvaralaštva („po plodovima njihovim poznaćete ih"). Stoga upućujem pažnju svima na platformu žić.vrks koja je svojevrsna agora za promišljanje o umetnosti, ne radi same umetnosti, već radi nas samih.

Naše društvo možda jeste obuzeto tehnologijom, možda se čak može okarakterisati kao tehničko, ali to nas ne oslobađa odgovornosti prema daru Duha Svetoga – prema Životu. To proslavljanje Života, postojanja, nesaznatljivog izvora, divljenje savršenoj Božijoj kreaciji na nama je, pojedincima, ne na društvu, ma kakvo ono bilo. Sa proslavljanjem Duha Svetoga, naša dela, odnosno sve što delamo u svetu biće umetnost.